“Procjenjujem da će biti puno više zainteresiranih nego što se očekuje“, optimističan je HDZ-ov ministar. Anušić i Vlada, međutim, zasad vrlo malo komuniciraju o drugoj strani priče o uvođenju vojnog roka, onoj koja je prije gotovo dva desetljeća bila presudna u odluci da se obavezna vojna obuka naprosto ukine: mladim ljudima koji se budu pozvali na prigovor savjesti, Vlada je dužna osigurati alternativu.

Neće reklamirati

O tome se, kako smo spomenuli, iz Vlade komunicira vrlo malo, a neslužbeni izvori tvrde da se radi o pragmatičnoj odluci. U Vladi žele da se što više obveznika odazove na vojnu obuku, pa ne žele “popularizirati” civilno služenje. Upravo zbog toga u Vladi rade na opcijama koje bi trebale osigurati da civilno služenje bude manje privlačno od vojnog.

Vojni rok, kako je u više navrata izjavljivao ministar obrane, trajat će dva mjeseca, ročnici će, uz smještaj i hranu, imati i naknadu od oko 1100 eura mjesečno, dva mjeseca provedena u vojarnama ubrajat će im se u radni staž i imat će prednost pri zapošljavanju u javnim i državnim službama. “Civilka” neće nositi toliko beneficija.

Dvije alternative

Kako doznajemo, u Ministarstvu unutarnjih poslova, pod čijom je ingerencijom civilna zaštita, pripremili su dvije opcije za ljude koji se pozovu na priziv savjesti. Prva je opcija služenje u sustavu civilne zaštite koje će trajati tri mjeseca. Druga, četiri mjeseca službovanja u općinama, gradovima ili županijama.

U prvoj opciji, obveznici bi bili angažirani na sličan način kao i vojni ročnici. Bili bi smješteni u centrima civilne zaštite u Bizovcu, Jastrebarskom ili Splitu, imali bi, dakle, smještaj i hranu, a dobivali bi i mjesečnu naknadu. No, ona bi bila znatno niža od vojne; kako doznajemo, razmišlja se o iznosu od 250 eura mjesečno.

Prolazili bi najprije temeljnu, a potom i specijalističku obuku – kako bi, ako jednog dana zatreba, bili spremni pomoći u specifičnim nedaćama, od potresa do poplava. Hoće li i njima vrijeme provedeno na obuci biti uračunato u radni staž, još nije definirano.

Bez kancelarija

Druga je opcija, koju je MUP iskomunicirao s lokalnim jedinicama, da obveznici služe civilni rok u općinama, gradovima ili županijama. To bi trajalo četiri mjeseca – dvostruko duže od vojne obuke – i funkcioniralo bi praktički kao radni dan: ljudi bi odlazili na službu osam sati dnevno, u blizini prebivališta (“nije ideja da se nekog iz Zagreba pošalje u Dubrovnik”, slažu se neslužbeni izvori), a država bi im platila putne troškove.

Telegramovi izvori tvrde da civilno služenje “neće biti u kancelarijama”, već je zamišljeno imaju konkretne zadaće. Posla svakako ima, od čišćenja godinama neodržavanih odvodnih kanala do radova na zaštiti okoliša, održavanja nerazvrstanih cesta i tome slično. Područni uredi civilne zaštite bit će zaduženi kontrolirati kako se to provodi na terenu. U MUP-u, čini se, žele prevenirati da se, zahvaljujući nekoj lokalnoj vezi ili poznanstvu, eskivira obuka.

Ključan zaokret

Stvar se, ukratko, ovaj put doista doima pripremljenom. Za razliku od nekoliko pokušaja dosad, kad su o uvođenju vojnog roka još prije osam godina govorili tadašnji ministar obrane Damir Krstičević i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović ili nešto kasnije, kad je o istoj temi jer je vidio povoljnu anketu na jednom portalu, govorio Krstičevićev nasljednik Mario Banožić. Koji je, također, odavno bivši.

Ključan zaokret prema ostvarivanju povratka obaveznog vojnog roka u Hrvatskoj napravila je vojska Ruske Federacije, kad je krenula u invaziju na Ukrajinu u veljači 2022. godine. Od tog trenutka, javnosti se više nije trebalo previše argumentirati nužnost osnovne vojne obuke, a krenulo se očito i s pripremom dotad spornih materijalnih uvjeta – financija i infrastrukture nužne za obuku ročnika.

Ovo su problemi

Što ne znači da pred vraćanjem vojnog roka ne stoje još i neki potencijalni problemi. Naime, za cijelu priču je nužna i suglasnost predsjednika Republike Zorana Milanovića. Iako su se odnosi s Vladom nakon njegove siječanjske izborne pobjede donekle normalizirali, iako načelno Milanović nije protiv povratka vojnog roka, pitanje je hoće li službene konzultacije na tu temu, kad jednom krenu, proći glatko.

Da se uvede vojni rok, pritom, potrebna je izmjena Zakona o obrani – onog istog čije je izmjene najavljivao upravo Anušić kako bi se smanjio manevarski prostor predsjedniku Republike po pitanju funkcioniranja vojske. Ostane li i najmanji zametak takve ideje u izmjenama Zakona o obrani kojima bi se vratilo obavezno služenje vojnog roka, gotovo je izvjesno da će umjesto dogovora izbiti novi politički rat između Plenkovića i Milanovića.

Dogovor s oporbom

Uz to, kako se radi o programu važnom za nacionalnu sigurnost, ne bi bilo loše ni da se pokušao postići širi politički konsenzus – prije nego je prijedlog već zaokružen. Ali, ni s opozicijom još nije bilo službenog kontakta, a s obzirom na praksu kakvu po temi dogovaranja s oporbom gaji Andrej Plenković, neće ga ni biti.

Vojni rok će se i u tom slučaju (pod uvjetom dogovora s Milanovićem) uvesti, ali u znatno toksičnijoj atmosferi od one koja bi bila u društvu da iza svega stoji širi politički konsenzus, što će, opet, vjerojatno umanjiti željenu brojku onih koji bi se odlučili na odlazak na dvomjesečnu vojnu obuku. Vremena za pokušaj dogovora, doduše, još uvijek ima.