Select An AI Action To Trigger Against This Article
Realno, nije se moglo ni očekivati da stvari nakon izbora Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika neće otklizati u ovakav mrak. Da će šef DORH-a udariti na političke protivnike HDZ-a, da će se bahatiti u javnosti, da će polemizirati s opozicijom, da će, na kraju, prvaci vladajuće stranke žonglirati s pričom o neovisnosti institucija što će zvučati kao otužni soundtrack hibridnog rata protiv demokracije. Pa opet, unatoč najtamnijim očekivanjima, stvarnost uspijeva biti još gora.
Već tjednima, tako, iz HDZ-a padaju u nesvijest zbog tobože neustavnog&nezakonitog zaključka koji predlaže SDP o tome da se Vladu obaveže na pokretanje postupka smjene Ivana Turudića. Iako je isti takav zaključak i za Turudića i njegovu prethodnicu Zlatu Hrvoj-Šipek nekoliko puta dosad prošlih godina predlagala ista stranka. Većina u Saboru bi ih samo rutinski odbila, ali sad se, kako bi se pokušalo sakriti i opravdati precizna granatiranja opozicije istražnim tijelima, diže kuka i motika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čuveni Branko “HDZ je stjegonoša borbe protiv korupcije” Bačić tako čak SDP-ov zahtjev naziva “refleksom totalitarnih režima”, a slična čudesa o “pritisku na nezavisna tijela” ponavljaju dužnosnici stranke koja je u devet godina iza cijelog niza nezavisnih institucija ostavila tek cinizmom natopljen miris napalma.
Najdalje je, dakao, otišao najodgovorniji, Andrej Plenković. U svrhu obrane svetog stranačkog pokušaja da uz pomoć DORH-a izbjegnu loš rezultat na lokalnim izborima (i posljedične probleme za Velikog vođu unutar stranke), Plenković je spreman posvađati se s dobrim ukusom, elementarnom logikom, građanskim osjećajem srama, pa čak i sa – samim sobom.
Bezobrazno i bizarno
“Sada je valjda jasno zašto je lani bio onaj cirkus u ovo doba godine oko izbora glavnog državnog odvjetnika. Je l’ sada valjda jasno? Željeli su držati cijeli sustav tako da se na političkoj razini godinama bavi samo s jednima, a ove druge ništa. Pa što je to? Kakva je to politika? Nećemo živjeti u takvom društvu”, pravednički ovih dana govori Plenković, braneći DORH-ovo prekomjerno granatiranje opozicijskih političara i njihovih obitelji. Rijetko je u hrvatskoj politici bilo bizarnije i bezobraznije izjave.
Naime, premijer tvrdi da je opozicija željela držati “cijeli sustav tako da se na političkoj razini godinama bavi samo s jednima, a ove druge ništa”. Glavnog državnog odvjetnika, valja podsjetiti, bira većina u Saboru. Koju HDZ i Plenković imaju već devet godina. Kako je onda, zaboga, opozicija mogla godinama – evo, sve do dolaska Turudića – “držati cijeli sustav”? Tvrdi li to premijer da je sve do prošle godine SDP zapravo držao u svojim rukama DORH iako je HDZ sve to vrijeme birao čelnike sustava? Ili, jednostavno, bezobrazno izvrće istinu i opasno laže?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odjednom krotak Domovinski pokret
Odgovor je predvidivo jednostavan. U siječnju prošle godine, isti taj Andrej Plenković je izjavio kako će svaki državni odvjetnik, kao i do sada, biti u potpunosti neovisan i profesionalan u svom radu. “Ja ne vidim da je bilo koji glavni državni odvjetnik bio pod nekakvim utjecajem”. Eto, 14 mjeseci kasnije odjednom – vidi.
U tužnu sliku se savršeno uklapa Domovinski pokret, čiji su ministri krotko na Vladi digli ruke za odbijanje SDP-ove inicijative za smjenu Turudića. Iako su baš iz te stranke zbog slučaja Dabro ono što izvodi glavni državni odvjetnik nazivali cirkusom i pozivali na rušenje saborskog kvoruma kod određivanja pritvora svom bivšem ministru. Sad, eto, odjednom nema problema.
Kočnicu slobodno zaboravite
U isto vrijeme Turudić, osokoljen ovakvom podrškom vladajuće politike, naliježe na gas. U potpunosti ignorira poziv da netko iz DORH-a dođe u Sabor na sjednicu saborskog Antikorupcijskog vijeća. U stilu šefa Vlade bahato odbija odgovarati na novinarska pitanja: “Šta vas briga. Neću vam reći”. Nastavlja javno prijetiti (prijetiti!) šefu opozicije saznanjima koja navodno ima o njegovom privatnom životu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve ovo je, dakako, kršenje Etičkog kodeksa državnih odvjetnika, što bi se moglo i moralo tumačiti i kao nanošenje štete ugledu državnog odvjetništva, dakle, biti razlog za instantnu smjenu. Ali, Turudić zna da ima političko zaleđe i neće stati na kočnicu. Naprotiv. Razumno je stoga zaključiti da su bahate laži i politička zloupotreba DORH-a još daleko od svog vrhunca.