Najveći svjetski lom

Trgovinska politika kakvu je Trump sinoć nametnuo ostatku svijeta najveća je globalna promjena od kraja Drugog svjetskog rata, po opsegu i dugoročnom značaju važnija i od kraja Hladnog rata i terorističkih napada 11. rujna. Njome su Sjedinjene Države istupile iz globaliziranog neoliberalnog poretka kakav su stvarale posljednjih pola stoljeća, a u nekim dijelovima svijeta i osam desetljeća.

Globalizam i neoliberalizam, barem što se tiče Amerike na svjetskoj sceni, zamijenio je merkantilizam i ekonomski nacionalizam; SAD će vjerojatno nastaviti s neoliberalnom politikom u okviru svoje, zaštićene ekonomije.

Efekt na američku ekonomiju bit će dakle dvostruk, gospodarstvo će se u recesiji smanjivati, a cijene će rasti. To će centralnu banku staviti u nemoguću poziciju u kojoj bi trebala podizati kamate da zaustavi inflaciju, a u isto vrijeme ih dramatično rezati da potakne gospodarsku aktivnost i izvuče ekonomiju iz recesije. Što god da napravi, naškodit će onome drugom.

Tvornice se neće vratiti

Znajući Trumpa, on će krivnju za ekonomsku noćnu moru vjerojatno svaliti na Fed i poduzeti korake kojima će mu dokinuti samostalnost. To će samo otežati oba zadatka, uništiti jedinu zdravu polugu ekonomskog policy-makinga i Sjedinjene Države gurnuti u još gore nedaće.

Trumpov proklamirani cilj povratka industrije u Ameriku neće se dogoditi među ostalim i zato što je cijena rada u Sjedinjenim Državama previsoka, a s ovim carinama samo će ojačati dolar, što će Ameriku učiniti još nekonkurentnijom. Osim toga, nepredvidivost, za koju Trump vjeruje da mu je veliki asset, najgora je moguća osobina za planiranje ozbiljnog biznisa.

Ove carine nisu uvedene redovnim putem, u Kongresu, nego rastezljivim tumačenjem zakona koji predsjedniku daje ovlasti uvoditi carine za potrebe nacionalne sigurnosti. To znači da se bilo koja od ovih carina — ili one sve — mogu u bilo kojem trenutku promijeniti ili opozvati.

Diletantizam i zlovolja

Zamislite sad da ste na čelu tvrtke koja razmišlja da jednu svoju tvornicu preseli u Sjedinjene Države; to je posao od više milijardi dolara i traje barem tri-četiri godine. Kakve garancije imate da nakon tog truda i potrošenog novca iduća administracija neće ukinuti carine i vašu tvornicu osuditi na propast? Ili da to neće napraviti sam Trump dok još gradite tvornicu?

O diletantizmu i zlovolji kojima je administracija pristupila ovoj smrtno ozbiljnoj ekonomskoj i političkoj transformaciji svjedoči način kako je došla do navodnih “carina” koje pojedine države naplaćuju na američku robu, što je prva brojka u Trumpovoj zloglasnoj tablici kojom je mahao u ružičnjaku Bijele kuće. To nisu stvarne carine — Europska unija ne naplaćuje 39 posto carine na američku robu.

Otkrilo se da su do te brojke došli tako što su trgovinski deficit koji Amerika ima s nekom državom podijelili s vrijednošću izvoza iz te zemlje u Sjedinjene Države. Tu proizvoljnu brojku proglasili su “zbrojem carine i necarinskih barijera” na američki izvoz, što je posve izmišljeno.

Profitira samo Kina

Dapače, u slučaju Europske unije očito im se nije sviđao rezultat, pa su “deficit” izračunali samo za robe, a ne i za usluge (Amerika ima suficit izvoza usluga u Europu); tako su došli do brojke od 39 posto.

Teško je vidjeti tko osim Kine može imati koristi od ovakve promjene. Uvevši im drastične carine od 30 do 50 posto Trump će trajno izgubiti ekonomske i političke partnere u državama na Dalekom istoku i jugoistočnoj Aziji poput Vijetnama, Južne Koreje, Indonezije.

U doba pandemije pokazalo se da Sjedinjene Države previše ovise o Kini za mnoge nekompleksne proizvode, a Kina je istodobno postajala sve neprijateljskija i nepouzdanija.

Zbogom friendshoringu

Rješenje je bilo u jačanju prijateljskih odnosa upravo s državama koje se također osjećaju ugroženima u sjeni Kine, kako bi oni preuzeli dio te proizvodnje. Za to postoji čak i ime, friendshoring, ili offshoring koji ne bi završavao u Kini nego na “prijateljskoj obali”. Sve to otišlo je u vjetar kad je Trump nametnuo carine Vijetnamu 46 posto, Tajlandu 36 posto, Tajvanu 32 posto, Indiji 26 posto…

Činjenica da je najveća svjetska ekonomija svakoj drugoj ekonomiji na svijetu, osim Rusije i Bjelorusije, nametnula minimalnu carinu od deset posto, a mnogima i znatno više od toga, poruka je i o prioritetima te najveće ekonomije.

Washington nije zadovoljan time kako je svijet uređen i poduzima dramatične korake da ga preuredi, iako je svijet bio uređen voljom i u interesu Washingtona koji ga sad rastura.

Početak Trumpova kraja

Čovjeka obuzme susramlje kad shvati da u krugu oko najmoćnijeg političara na svijetu, koji je pritom navodno diplomirao na Whartonu, najslavnijoj poslovnoj školi na svijetu, ne postoji doslovno nitko da mu objasni temelje ekonomske logike i projicira stvarne učinke njegovih carina.

Ovo što je Trump napravio vjerojatno je početak kraja mita o njemu i cijelog MAGA ili trampističkog pokreta. Na primjeru Joea Bidena, koji je američku ekonomiju ostavio tako snažnu i uspješnu kakva nije bila od 1950-ih, vidjelo se da Amerikanci ne opraštaju inflaciju i visoke cijene.

Trump će se sad morati suočiti sa znatno gorom i teže iskorjenjivom inflacijom. Pritom, pad Amerike u recesiju značit će masovne otkaze i skok nezaposlenosti. Jedan od glavnih razloga Trumpove pobjede prošle godine bilo je uvjerenje Amerikanaca da on zna bolje upravljati ekonomijom nego Biden. Sad im slijedi pakao kakav su zapravo trebali očekivati, jer je Trump ovakve carine jasno najavljivao.

Dosad najveći bankrot

To će vjerojatno dovesti do prsnuća balona o Trumpu kao velikom biznismenu. On to nikad nije ni bio, uspješnog biznismena samo je glumio na televiziji.

Trump je čovjek koji je šest puta bankrotirao. U to je uključen i gotovo nemogući uspjeh da je u bankrot otjerao i vlastiti kasino, ustanovu u kojoj, po definiciji, kuća uvijek pobjeđuje.

Nakon bankrota kasina, sad će bankrotirati i cijelu Ameriku. Nikome u svijetu neće biti lako, ali barem se za Amerikance ne može reći da ovo nisu sami tražili.