Telegram otkriva kako je Davor Matijević, šef splitskog SDP-a i kandidat za gradonačelnika Splita, pokušao sklopiti dubiozan ugovor o doživotnom uzdržavanju s jednom starijom stranačkom kolegicom. Prema tom ugovoru, Matijeviću bi nakon njene smrti pripala dva stana na atraktivnim lokacijama, poslovni prostor, automobil i obiteljska grobnica.
U razgovoru za Telegram, članica SDP-a tvrdi da je Matijević iskoristio njeno krhko emotivno stanje u kojem je bila 2016. i 2017. godine nakon očeve smrti. U to su se vrijeme često družili, a ona je strahovala za vlastito zdravlje i imovinu. Matijević je, tvrdi, samoinicijativno sastavio ugovor o uzdržavanju, na brzinu je odvukao na sud i pokušao je nagovoriti da ga potpiše.
Članica SDP-a htjela je ostati anonimna u ovom tekstu zbog privatne naravi slučaja, ali svoje je tvrdnje potkrijepila dokumentima. Telegram je njene optužbe provjeravao i kod niza drugih osoba upoznatih sa slučajem, uključujući visoke djelatnike suda i članove SDP-a koji su je tada upozoravali na Matijevića. Također smo imali uvid u sudsku dokumentaciju i primjerke spornog ugovora.
Matijević ne demantira da je došlo do pokušaja sklapanja takvog ugovora, ali tvrdi da je stranačka kolegica sama inzistirala da mu prepiše imovinu. U razgovoru za Telegram kaže da su bili prijatelji i da je ona imala problema s nekim članovima obitelji, pa je njemu htjela ostaviti sve što ima.
Do potpisa ugovora ipak nije došlo nakon što se članica SDP-a na sudu upoznala sa svim detaljima doživotnog uzdržavanja. Sudac joj je objasnio što bi takav pravni odnos točno značio i da gospođa ne bi mogla samostalno raspolagati imovinom niti prodati svoje stanove. Ona se iznenadila i počela predomišljati, tvrdi, a Matijević je postao neugodan, inzistirajući na potpisivanju. Scena na sudu postala je toliko burna da je sudac ustao i bez riječi napustio sudnicu. Njenu verziju događaja u sudnici Telegramu je potvrdio tadašnji visoki djelatnik suda, neposredno upoznat s ovim slučajem. “Sudac jo je objasnio što je doživotno uzdržavanje i da neće moći raspolagati imovinom, nakon čega je Matijević postao neugodan”, kaže za Telegram.
Šef splitskog SDP-a pak tvrdi da se on predomislio na sudu i odbio potpisati ugovore, jer bi takva obveza predstavljala preveliki teret za njega. S Matijevićevim i gospođinim pokušajem sklapanja ugovora bilo je upoznato i dvoje visokopozicioniranih SDP-ovaca koji su stranačkoj kolegici sugerirali oprez pri ulasku u takav pravno obvezujući odnos. Telegramu su poznati njihovi identiteti. Oboje su nam u neslužbenom telefonskom razgovoru potvrdili da su gospođu, saznavši za eventualno sklapanje ugovora, upozorili na ozbiljnost situacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Počnimo s gospođom. Sastali smo se na našu inicijativu i u višesatnom razgovoru pretresli detalje njenog odnosa s Davorom Matijevićem. Tijekom sastanka je u više navrata naglašavala iznimnu povezanost s pokojnim roditeljima. Otac joj je preminuo u 2016. godini, a majka nekoliko godina prije. Otac joj je bio teško bolestan, a geneza složenog prijateljstva s Matijevićem, kaže ona, počinje u vrijeme kad je doznala za očevu dijagnozu. Prije toga ga je, priča, vidjela tek nekoliko puta, u stranačkim okolnostima.
“To je bilo prije otprilike devet i pol godina. Tata je još bio živ. Pokupila sam njegovu dokumentaciju u bolnici i u njoj je stajalo da boluje od karcinoma. Sjedila sam na zidu pred stanom s tim papirima, ne znajući kako da ocu kažem što je u njima. Bila sam izbezumljena. Odjednom, ispred mene se parkiralo vozilo. Unutra je bio Davor. Pitao me što se događa, rekla sam mu da ne mogu pred oca s ovim papirom. Ne mogu mu pokazati papir s rečenicom u kojoj stoji da ima karcinom. Rekao mi je da mu dam papir i da pričekam. Vratio se s papirom, u njemu više nije bilo te rečenice. Bila sam mu zahvalna na tome. Došla sam kući i rekla tati da je sve u redu. Kasnije je tata, kad je dolazio na kontrolu, razgovarao s liječnikom koji mu je priopćio dijagnozu”, priča gospođa. U to vrijeme je, kaže, često posjećivala majčin grob. Jednog dana se, tvrdi, vraćala s groba, a na parkiralištu je bio Matijević sa svojom majkom.
“Puno mi je značilo što je bio tu. Što mi je pomogao. Bio je cijeli fin. Nitko me nije pitao kako sam, kako sve podnosim, jesam li živa… A on se stvorio kao anđeo. Kao da se anđeo spustio s neba. Rekla sam njegovoj majci da bih voljela imati sina kao što je njen. A ona mi je rekla da ga imam, da ćemo ga podijeliti. Kad je otac umro, na sprovodu se pojavio Davor s majkom, noseći cvijeće. Od tada me zvao gotovo svaki dan, da pita kako sam. Doživljavala sam ga kao sina. Dolazila u sukob s drugima koji su me pitali što mi to treba. On, mladić, a ja sam tada imala 59 godina. Svađala sam se s onima koji su me upozoravali na njega. Doživjela sam ga kao sina. Bio mi je alfa i omega, sve na svijetu. Kad sam izašla s ljubimcem u šetnju, naletjela bih na njega. Čak sam mu dala ključ od stana, u takvom sam stanju bila. Inače sam zdravstveno bila sasvim u redu, izuzev teškog emocionalnog stanja zbog gubitka oca”, priča gospođa. Dodaje da je takav odnos trajao mjesecima. Opisuje i kako je došlo do ideje o doživotnom uzdržavanju. Gospođa je u to vrijeme posjedovala dva stana u Splitu. Jedan na Zenti, drugi na Pazdigradu. Obje lokacije su iznimno atraktivne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Jednom sam mu spomenula da ću mu ostaviti stan na Zenti kad mi se nešto dogodi. Ali za drugi stan, na Pazdigradu, više puta sam rekla da ga namjeravam prodati jer moram od nečega živjeti. U njemu su tada boravili podstanari. Davor je ponavljao da ne radim to, da ga ne prodajem. Također, nakon što je otac umro, dogodila mi se kućna nezgoda. Pala sam u kupatilu i ozlijedila se. Bila sam svjesna da sam mogla umrijeti. Bila sam puna gorčine. Davor mi je tada puno značio, bio je tu kad mi je bilo strašno teško, bila sam mu zahvalna do neba. Nakon te ozljede, na listu papira iz bilježnice sam napisala da je Davor u najtežim trenucima bio uz mene i da mu ostavljam imovinu. Nisam ništa nabrajala, nikakve pokretnine i nekretnine. Nisam popisala imovinu. Taj papir nije bio ovjeren, nije bilo odvjetnika. Pokazala sam mu ga, a on je rekao da ne želi imati problema s mojom obitelji i predložio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Došao je s ugovorom u moj stan. Rekao je da ga je napravila njegova sestra s prijateljem odvjetnikom. Rekao mi je da će, kad ode u mirovinu, tu živjeti. I neće ništa unutra dirati. Tada je imao tridesetak godina. Nakon toga smo otišli na sud. To se sve odvilo jako brzo, u nekoliko dana”, priča nam gospođa.
Telegram je imao uvid u taj ugovor. U njemu se navodi kako gospođa Matijeviću ostavlja u cijelosti svoju imovinu: dva stana u Splitu i sve što se nalazi u njima, kao i poslovni prostor, osobni automobil, umjetničke slike Mersada Berbera, Petra Jakelića i Mladena Sassa te grobnicu s četiri mjesta na splitskom groblju Lovrinac.
Sve točke ovog ugovora minuciozno su opisane, uz precizno navođenje lokacija i kvadrature nekretnina. Ista temeljitost je posvećena opisu grobnice. Kod automobila je naveden broj sjedišta, broj šasije, radni obujam cilindara i masa vozila. Zauzvrat, ugovor propisuje da se Matijević obvezuje uzdržavati gospođu do smrti te joj osigurati njegu, liječenje u slučaju bolesti, prehranu, odjeću i sve ostalo što je potrebno za normalan život. Također, obvezuje se da će je sahraniti sukladno njenim željama i plaćati godišnju grobnu naknadu za grobnicu koja bi mu ugovorom trebala pripasti. Uknjižba Matijevića na sve njene nekretnine uslijedila bi nakon smrti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Grobnicu u ugovoru sam vidjela tek kod suca. Ja sam je kupila. Četveroležajna, sa spomenikom. Moji roditelji su tu ukopani. Moja vezanost za roditelje, ljubav prema njima, njihova ljubav prema meni… bila je bezgranična. Znala sam da ću i ja tu biti sahranjena. Znala sam da ću biti s njima”, priča žena. Opisuje i scenu na Općinskom sudu tijekom ročišta za ovjeru ugovora koje se odvilo početkom veljače 2017. godine. Ugovor je sastavljen nekoliko dana prije, 30. siječnja.
“Otišli smo na sud, na Dračevac. Imao je pripremljene sve papire. Išli smo samo nas dvoje, on je vozio. Došli smo pred jedan šalter, on se tamo javio nekoj gospođi i ona nas je uputila prema broju sobe. Ušli smo unutra. Tamo su bili sudac i tajnica. Davor je govorio, ja sam šutjela. Bila sam zatečena. Nabrajao je, govorio kako će mi pomagati u odijevanju. Rekla sam sucu da mi ne treba pomoć u ničemu. I nije mi trebala. U jednom trenutku sam sucu rekla da namjeravam prodati stan na Pazdigradu. Nije mi bilo jasno zašto je taj stan bio u ugovoru. Na to mi je sudac rekao da ga ne mogu prodati, nego ću prvo morati pitati Davora smijem li to učiniti. Ostala sam u šoku. Tada sam bila kao malo dijete. Sucu sam rekla da mi on neće dati da ga prodam. I onda sam se osvijestila. Koliko god da je Davor inteligentan, a izrazito je inteligentan, napravio je grešku. U tom trenutku se potpuno promijenio. Počeo je ponavljati ‘onda Zentu, onda samo Zentu, samo Zentu’, misleći na stan na Zenti. Vidjela sam drugu osobu. Sudac mu je rekao da se iz ovog ugovora ne može izbaciti stan na Pazdigradu i da se mora napraviti novi ugovor. Zatim je sudac ustao, izašao iz prostorije i zatvorio vrata. Sad kad razmislim, ta gesta je vjerojatno nešto značila. Vjerojatno pred sobom nije vidio staricu. Shvaćate? Vidio je mladu ženu, tada sam izgledala bolje nego danas”, kaže nam gospođa. Dodaje i da joj je tajnica nakon toga rekla da više neće moći slobodno raspolagati stanom na Zenti ukoliko potpiše ovaj ugovor.
Telegram je neovisno provjerio gospođine navode o zbivanju na ročištu. Izvor sa suda nam je potvrdio da je gospođa tom prilikom upoznata s posljedicama sklapanja takvog ugovora, da je zatim promijenila mišljenje, da ju je Matijević, prvo učtivo, a zatim neprimjerenim tonom nagovarao da pristane na ugovor te da je sudac zatim napustio prostoriju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Kad smo odlazili sa suda, Davor je bio sasvim druga osoba. To više nije bio onaj Davor kojeg sam poznavala. Rekao mi je da je bio pošten jer je mogao napraviti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i odmah se uknjižiti”, tvrdi gospođa. Pojasnimo kratko ovaj termin. Ugovor između Matijevića i gospođe podrazumijevao je doživotno uzdržavanje. Dosmrtno i doživotno uzdržavanje su slični pravni instrumenti, uz jednu ključnu razliku. Kod dosmrtnog uzdržavanja se osoba može uknjižiti na nekretnine odmah nakon potpisivanja ugovora, dok kod doživotnog uzdržavanja takav manevar se može izvesti tek nakon smrti drugog sudionika.
Gospođa kaže da je odnos s Matijevićem, izuzev nekoliko kontakata, nakon toga zahladio. Kad smo mu poslali pitanja oko ovog slučaja, Matijević nas je upitao je li problem ako odgovore pošalje sutra, ‘dok sve pronađe i napiše’. Odgovori su stigli sljedeći dan. U njima Matijević tvrdi da je gospođu upoznao u stranci, 2012. godine, ali su intenzivirali kontakt 2014. ili 2015. tijekom bolesti njenog oca.
“Kad joj se otac razbolio, tražila je pomoć kod doktora te sam zvao neke prijatelje koji su joj davali savjete i tu je naš odnos postao intenzivniji. U nekoliko navrata, kad bi morala izbivati iz kuće, zamolila bi me da dođem pričuvati oca, što bih i uradio. Kad joj je otac preminuo, pomagao sam joj i dalje, pogotovo kad je bila bolesna. U jednom periodu je imala upalu pluća. Donosio sam joj hranu i lijekove i obavljao neke osnovne stvari koje bi me zamolila”, tvrdi Matijević. Negira da je preinačio dokumentaciju o karcinomu njenog oca i tvrdi da je otac znao za dijagnozu te da je s njim razgovarao o tome. Kako kaže, ugovor o doživotnom uzdržavanju bio je gospođina ideja. Opisuje složenu obiteljsku situaciju koju zbog zaštite identiteta nećemo objavljivati, ali svodi se na želje oca da jedan član obitelji ne dobije nasljedstvo. Zbog toga je, tvrdi Matijević, gospođa predložila sačinjavanje ugovora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“U početku sam ovo doživljavao vrlo paušalnim, ali s vremenom je ona počela inzistirati i tražiti da sklopimo takav ugovor”, tvrdi Matijević. Dostavio nam je i navodnu WhatsApp korespondenciju između njega i gospođe koja pokazuje njenu inicijativu za sklapanjem ugovora. Na snimkama zaslona koje nam je dostavio ne vide se datumi slanja ni primanja poruka. Kontakt gospođe nije sačuvan, vidi se samo njen broj. Nejasno je zašto netko ne bi sačuvao nečiji kontakt ako su imali blizak odnos.
U dostavljenim porukama Matijević piše kako mu je problem uzeti takvu odgovornost, a sugovornica odgovara: “Ajme dušo, baš si me razočarao. Ljutiš me! Znaš koliko i zašto to meni znači! Znaš da je to bila tatina želja.” Matijević se nećka i moli za razumijevanje, a ona ga, proizlazi iz poruka, nagovara da mu prepiše svu imovinu. U drugom setu dostavljenih poruka, gospođa ga navodno opet pita kad će ići potpisati ugovor, a on joj odgovara kako ne želi ništa potpisati, kako je to ogromna odgovornost i kako može računati na njega za bilo što. U trećem setu poruka, gospođa navodno opet moli Matijevića da razmisli o tome jer joj to puno znači i noćima ne spava. Matijević odgovara da ima vremena i da će razgovarati.
Gospođi smo poslali tu korespondenciju. Ona rezolutno tvrdi da nije autentična i da je njena povijest razgovora s Davorom Matijevićem na Whatsappu prazna. Tvrdi i da njena najstarija komunikacija na WhatsApp platformi, koliko je mogla vidjeti, datira tek iz 2020. godine. Događaji koji su predmet ovog teksta i navodna komunikacija koju nam je poslao Matijević su se odvijali tijekom 2016. i 2017. godine. Također, od Mete smo zatražili detalje gospođinog WhatsApp računa. U njima se, između ostalog, može iščitati datum i vrijeme prihvaćanja uvjeta pružanja usluge. Riječ je o uobičajenoj špranci koju najčešće prihvatite prilikom prvog korištenja neke aplikacije. U detaljima gospođinog računa stoji da je navedene uvjete prihvatila u listopadu 2018. godine. Dakle, više od godinu dana nakon zbivanja na sudu i nakon navodne korespondencije s Matijevićem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Matijević je u svojim odgovorima priložio i dva primjerka ugovora te prijedlog predlagateljice o sklapanju ugovora, datiran 2. veljače 2017. godine. U prijedlogu je gospođa navedena kao predlagateljica. Taj prijedlog je dostavljen Općinskom sudu u Splitu i na njemu je potpisana samo gospođa. Nema Matijevićevog potpisa. Drugi dio je sam ugovor o doživotnom uzdržavanju između Matijevića i gospođe.
Matijević kaže da je gospođa osobno na protokolu Općinskog suda dostavila šest primjeraka ugovora te zatražila da sud pozove i njega i nju na ovjeru. Gospođa to negira. Telegram je uspio doći do broja predmeta te ući u dostupnu sudsku dokumentaciju. U njoj su kao sudionici navedeni gospođa i Davor Matijević. U dokumentima je za svakog ponaosob navedeno ime i prezime, OIB i njihova uloga u predmetu. I gospođa i Davor Matijević navedeni su kao predlagatelji ovjere ugovora.
“Njeno uvjeravanje i nagovaranje je potrajalo. Ona je bila ta koja je i dala popis nekretnina i pokretnina koje je željela navesti jer ja te detalje nisam ni znao. Ja sam se konzultirao s jednim pravnikom, dok je ona kontaktirala odvjetnika čije sam ime zaboravio, ali je, po njenoj priči, imao ured blizu nekog njenog poslovnog prostora. Nisam bio siguran što napraviti jer s jedne strane sam razumio njenu želju, ali s druge me bilo strah obveze. Ipak je riječ o mladoj ženi koja je tad imala otprilike 60 godina i to je bila velika odgovornost za mene”, tvrdi Matijević.
Njegovo tumačenje je potpuno drugačije od tumačenja gospođe. Ona kaže da nije angažirala odvjetnika, da nije sastavila ugovor te da nije popisala nekretnine.
“Kad smo otišli na Općinski sud, odlučio sam da ipak neću potpisati. Rekao sam sucu, kojeg sam i osobno poznavao, da mi treba još vremena da odlučim. Gospođa je potpisala svih šest primjeraka ugovora, a ja nisam potpisao ništa”, kaže Matijević. I zaista, na dvama primjercima ugovora koje nam je poslao, stoji samo potpis gospođe. Ona kaže da nikad nije potpisala nijedan takav ugovor. Nejasno je zašto bi onda Matijević godinama čuvao barem dva primjerka bezvrijednog, nepotpisanog ugovora koji, kako tvrdi, nikad zapravo nije htio potpisati.
U dostupnoj sudskoj dokumentaciji vidljiva su još dva dokumenta. Jedan, iz ožujka 2017. godine, otprilike mjesec dana nakon propalog ročišta, notira da je prijedlog za ovjerom ugovora povučen. I naposljetku, drugi dokument je sudska pristojba od 500 tadašnjih kuna poslana gospođi na naplatu.
Matijević kaže da je njegov odnos s gospođom i nakon fijaska na sudu bio dobar, a odnosi su zahladili tek početkom sljedeće godine. Dostavio je i presliku komunikacije, ovaj put s Messengera, koja, kako kaže, pokazuje da su normalno komunicirali i u “ljeto, jesen te zimu” te godine. Riječ je o nekoliko poruka koje sadržavaju kurtoazne pozdrave, dogovor za telefonski poziv, božićnu čestitku i molbu gospođe da se Matijević javi jednoj osobi. Matijević također kaže da je gospođa bila uzvanica na njegovoj svadbi. Prema informacijama s kojima raspolažemo, Matijević se oženio u veljači 2017. godine, prije ročišta za ovjeru ugovora.
Nadalje, kaže da joj je u srpnju 2018. godine vratio ključ od stana i tvrdi da nije bilo svađe između njih. Ustupio je i poruke s Messengera u kojima gospođi saopćava da mu nije jasno zašto mu se više ne javlja te da će joj ostaviti ključ u poštanskom sandučiću. Na preslikama poruka nema gospođinog odgovora. Matijević naposljetku dodaje da ga je gospođa kontaktirala kad je prodala stan na Pazdigradu te ga pozvala da se vide i da se pohvali što je kupila, kao i da ga je još jednom zvala zbog nekih informacija koje su joj bile potrebne.
“Inače je riječ o osobi koja nema psihičke smetnje, nema smanjenu ubrojivost niti joj je oduzeta poslovna sposobnost. Apsurd je da se problematizira nešto što nisam ni inicirao niti potencirao, a kamoli konzumirao”, zaključuje Matijević.
Rezimirajmo. Mladić u ranim tridesetima se sprijateljuje s desetljećima starijom stranačkom kolegicom koja u to vrijeme prolazi kroz emocionalno zahtjevan period u životu. Gospođa je u to vrijeme, po Matijevićevim riječima, psihički zdrava. Odnos se intenzivira do mjere da se razgovara o sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tim ugovorom bi Matijeviću nakon njene smrti pripala sva njena imovina, uključujući i obiteljsku grobnicu u kojoj su joj pokopani roditelji. Gospođa tvrdi da je Matijević inicirao cijeli pravni postupak, da nije bila svjesna cjelokupnog sadržaja ugovora, a ovjera ugovora je propala u sudnici, nakon što je shvatila stvarne posljedica takvog čina. Matijević demantira njene tvrdnje, navodeći kako ga je gospođa uporno, u više navrata, nagovarala da mu prepusti svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu. Tvrdi da je upravo on, na sudskom ročištu gdje se ugovor trebao ovjeriti, donio odluku da ga neće potpisati. Primjerke tog, nepotpisanog i pravno beskorisnog ugovora, dostavio nam je u svom očitovanju. Osam godina nakon propalog ročišta.
Usput, tijekom vikenda je podršku Matijeviću dao i predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić. Tom prilikom je ustvrdio da je “vrijeme da se poštenje vrati na pijedestal hrvatske političke misli, zbog čega je Davor Matijević jedina alternativa u Splitu”.
Skip the extension — just come straight here.
We’ve built a fast, permanent tool you can bookmark and use anytime.
Go To Paywall Unblock Tool